Predgovor legalizera Njegovog Kraljevskog Visočanstva

Nadvojvode Otta Von Habsburga

Oto fon Habzburg Vrhovni nosilac krsta i legalizator Evropskog reda vinskih vitezova

Turbulentna vremena koja proživljavamo, izražena ne samo problemom terorizma već i promenama koje nam predstoje u Evropi, još jednom podvlače veliki značaj jakih korena za pojedince i zajednice. Samo čvrsto usidrena drveća mogu uspešno da izdrže oluju.

U ljudskom smislu, taj koren je tradicija, odnosno veza sa tradicijama naših predaka, sa karakterom našeg naroda, sa našom verom, a samim tim i sa onim principima koji su definisali našu veličinu.

Evropski red vinskih vitezova je važan jednostavno zato što mu je sedište u Burgenlandu. Ovaj region spaja mađarsku, austrijsku i hrvatsku kulturu, koji je doživeo teška vremena i uspešno ih prevazišao. Zadatak velike Austrije je uvek bio da bude most između Dunavskog basena i nemačkog regiona.

Ovaj zadatak se nastavlja, štaviše, trenutno je još važniji s obzirom na proširenje Evropske unije.

Pre svega, ne sme se zaboraviti da veličina Evrope proizilazi iz njene hrišćanske kulture. Evropa je nezamisliva bez nje. Veliki pokreti u njenoj istoriji gotovo uvek su bili motivisani verom. Ovo se odnosi i na ratove koji su stvorili Evropu, bilo u Podunavlju ili na bitke u Zapadnoj Evropi, takozvane Mavarske ratove.

Potonji, zajedno sa Rekonkistom, odnosno oslobođenjem, primer su i danas. Najbolji primer za to je pećina Kovadonga, mali položaj koji su hrišćani držali od napada Mavara. Čitava Španija je bila poplavljena, a poslednje preostale jedinice su stajale same i odsečene od svih na ovom planinskom masivu. Njihova je odluka, sa poverenjem u Boga, da pokrenu gotovo nezamislivo osvajanje koje je dovelo do oslobođenja svih španskih teritorija.

U Burgenlandu, s druge strane, moglo se doživeti neprijateljska poplava, poslednja za života starije generacije našeg vremena, kroz okupaciju polovine evropskog kontinenta u to vreme. Burgenland je strašno patio, izdržao je, a takođe je doživeo i lepe sate oslobođenja na svom tlu. Ali to je bilo moguće samo zato što je bilo ljudi koji su odbijali da se odreknu nade, jer su verovali u Boga.

Istorija je takođe obaveza. Evropsku budućnost dugujemo svima onima u Podunavlju i šire koji još nisu postigli punu slobodu i bezbednost kroz članstvo u Evropskoj uniji. Mi, koji smo iskusili stranu okupaciju, svedoci smo da ako se ostane veran principima, na kraju će se i uspeti.

Lojalnost našoj tradiciji je očigledna ne samo u našem unutrašnjem stavu, već i u našim spoljašnjim običajima. Svako ko poznaje istoriju Evrope zna važnost naše vinske kulture. Nije slučajno da je Isus Hrist učinio svoje prvo čudo pretvorivši vodu u vino, na zahtev svoje majke. Svako ko putuje našim kontinentom zna da je na onim mestima gde je vinogradarstvo ekonomska osnova, civilizacija cvetala. To označava čovečanstvo, umetnost, lepotu i radost života.

U tom smislu, veza između viteštva i koncepta vina je potpuno opravdana. Oboje su delovi naše istorije, našeg samog bića, i stoga naša obaveza, ne najmanje važna, da ostanemo verni ovoj tradiciji.

To je ono što Evropsko viteštvo vina želi da sačuva. Na ovom putu, uspeće i ispuniti svoju misiju u ujedinjenoj Evropi.

Dr Oto fon Habzburg Vrhovni nosilac krsta Evropskog viteštva vina